...
... nema me...
... priznajem već se dost dugo nisam odlučila da nekaj naškrabam bolje reći natipkam... blog i surfanje sam nekako zapostavila u zadnje vrijeme, ali tako će i bit još neki period...
...da pojasnim... vjutro delam na poslu, dojdem doma, klopam, pol vur se odmorim i krećem u svoju "rezidenciju" u sjevernom dijelu stana, sjedam na "prijestolje" i bacam se na tipkanje misli i umnosti za diplomski, pa ubacivanja fotki i nacrta, pa se igram po Photoshopu i delam biljke i zaj***vam se po AutoCADu s nacrtima i ludim po 3Dstudio Maxu s renderima...
...al sam ok... uglavnom... malo sam umorna, neispavana, mučim se još sa 100-tinjak stvari koje prate sve to... ono, moram mislit na "simbolične" poklone za komisiju (ma koja je budala to izmislila!!), pa klopa, kolači, cuga i tak to kaj treba nakon obrane ... da se ljudi počaste, kaj ne... financijska konstrukcija nikak mi se ne sviđa... a da ne govorim o printanju 5 kopija diplomskog koji garant ne bu ispod 100 stranica, masa nacrta i color fotki, pa print u color studiju cca 10 A3 formata nacrta full color, pa di je tu i uvez tih 5 knjiga, jer fakat ispadnu knjige...al i kog se vraga ja čudim pa maturalna radnja u gimnaziji mi je imala cca 110 stranica (al je to trebalo ić u samo 2 kopije)...
...hmmm, da pa onda treba mislit i na promociju... mali miljon troškova kaj moram poplaćat faxu za diplome, pa za tubu, pa za obleku, pa namet za idijote... e, da stvari budu zanimljivije poslije promocije rodbinu i ljude koje trebaš pozvat iz kulture moraš odfurat negdje... većina ljudi radi nekakve ceremonijalne ručkove i slićne piz**rije.. JA ZA TO NEMAM LOVE... odfurat ću ih na cugu i domaća peciva u pivnicu... i AMEN.. i to bu mi bil ceh za srušit se...
...al ni to nije sve... onda treba i prijatelje počastiti... jer eto napokon si diplomiral, ne?... ZLO mi je od toga... ima ekipe, i to masovno koji kaj da delaju mini svadbe... to su mi perverzije... od kud im lova za to????... u mojoj familiji stari rinta ko konj (a baš mu i nije neka plaća, nije loše, nekak krpa kraj s krajem), stara je na burzi skoro 8 godina (dio moje srednje i cijeli fax), ja pak trenutno delam za mizeriju (ko i većina ljudi u ovoj državi).. mene to ni sram reć!... tak je kak je... od tog nemrem pobjeć... nemam neke zahtjeve i prohtjeve, pa se snalazim kako znam i umijem, i naučila sam preživljavati s malo love.. al me zadivljuju ljudi koji od svega rade pompe...
... sve to oko diplomskog, obrane i promocije me polako opterećuje... umjesto da uživam i slavim to što ću diplomirati ja se moram zamarat i uzrujavat... zbog čega... "Pa red je da se ljudi počaste i bla bla bla..." ... sve to štima, al kad nisam u baš cvijetajućoj situaciji s lovom...DA, a nitko ne pita koliko to košta!!!!... nek idu kvragu... nema prežderavanja i napijanja... NEMA!!... PROTESTIRAM...
... nek budu sretni da im platim cugu i gotovo...
... najradije bih zbrisala s curama u Sax, i ak bu petak da bar svira
Živa Legenda i da se isplešem do zadnjih snaga, platim curama upad i nekoliko cugi... to mi je veća uživancija... sve ostalo mi je nekako umjetno i isforsirano... HATE IT...
...meine liebe Marija je to tak elegantno napravila - odfurala je ekipu u Dublin Pub na malo klope (ništ extra) i cugu i poslje smo zapalili u Sax... savršeno... i jednostavno... nije nas bilo puno i troškove je dijelila s 2 kolegice jer je veći dio ekipe bio zajednički... Marija, stara moja svaka čast.... bilo nam je zakon i užitak i baš slavlje...
... Can You believe this?...
...vele mi neki :"Eeee, sad buš se napokon napila kak spada da proslaviš kraj terora!"... a ja sa dva velika upitnika u mojim divnim okecima odgovaram: "Zakaj? Kaj se trebam tak urokat da ne znam za sebe? To je slavlje? Al ima jedna caka. JA NESMEM PIT ALKOHOL, pa čak ni gazirana pića!! I kak da se urokam.. kaj morti sa sokom od brusnice (ono farba je slićna crnom vinu, pa da se švercam)!"... u biti to neurokavanje s alkoholom mi uopće ne pada teško, jer tak i tak od mene nikakvog cugera... i da, da budem iskrena to cuganje mi nije najbolji način da se zabavim i da slavim... OK, tko voli nek izvoli.. ne zamjeram ništ nikome i smatram da je OK popit koju cugu za štimung, al pijančevanje da neko nemre stajat na nogama, da nekontrolirano bljuje okolo to NE.. ne bih hvala...
...tolko o meni i mojim frustracijama koje me peru u zadnje vrijeme...
...tješim se da bu i to prošlo....
...opet promjena...
.. kao što se i samim učitavanjem bloga mogli primijetiti jednu novu promjenu... jap, opet mi je bilo malo dosadno pa kako se već danim igram po Photoshopu kako bi napravila inventarizaciju svog mogućeg i nemogućeg bilja koje raste oko i u ribnjaku Botaničkoga vrta drage mi Metropole (to je osnova za moju umnost zvanu Diplomski) da odmorim uzavreli i zbunjeni mozgić dala sam se na kreaciju novog dizajna...
... kako sam osoba koja voli sitne promjene i perfekcionist u duši tako sve što napravim...ili u ovom slučaju stavim kao dizajn (podlogu...what ever..) bloga.. može još i bolje... daaaa, znam, sveeee znam (sad me zamislite malo pokunjenom).... uvijek može bolje...
...rezultat moje igre (ja to vollim nazvati izgre, a ne rada ..jer mi ipak pruža neko zadovoljstvo i presonalnu sadisfakciju, a ne radim to po"MORAŠ!") je upravo pred vama... jel dobar ili ne, prosudite sami, ali meni se trenutno dopada... i tako bude neko vrijeme... koliko dugo ne znam, vjerojatno toliko dugo dok ne smislim nekaj bolje....
... ocjene molim kao i kritike ostavite u komentarima... dobro dođu... a ni pohvale nisu na odmet...
...long time no see (bolje rečeno - no read)...
…proteklih dana otkako je započela ova nova 2007 nikako da se pošteno uhvatim tipkovnice i nešto napišem… no razlog leži u malom nedostatku vremena, a da baš ne muljam, fali mi malo, ali samo malo, i volje…
… po cijele dane sjedim na kompjuteru.. oči su mi krvave, a iz toga me jedino mogu spasiti kapi za oči… sjedim za kompom na poslu pa dovučem rit doma, pa nešto ubacim u kljun i hitim se na pisanje diplomskog… i to ne samo pisanje neg i crtanje… uglavnom gubim oči na sve strane… tješi me jedino činjenica da ak bu sve vredu da bum zgotovila to kraja mjeseca ili eventualno do početka veljače… živi bili pa vidjeli… no fascinira me činjenica da su profa i mentorica sve hiperaktivne i turbo happy kad vide dijelove koje sam do sada napravila i printove nacrta i samo vrište :“Joooj kako je to predivno, ma to bu super…odmah ćemo to objavit“.. ajd bar me neko na ovom mom faxu doživljava ozbiljno… tu u Zagrebu me uglavnom ne doživljavaju pretjerano…priznajem da sami sama donekle kriva ali svaki put kad sam imala što za pokazat, reći i li napravit brzo su me srezali u korijenu jer sam donekle predstavljala prijetnju za njihov profesorski autoritet, preveč sam pitala, pitanja su bila „prepametna“ ili prekonkretna, i ja sam uvijek tražila više i još od onog što su mi nudili… kontra situacija desila mi se dok sam bila na semestru u Beču… tam su pak svi bili hiperaktivni i oduševljeni a meni nije bilo ništ jasno koji im je vrag i kaj je sad nešto tu posebno u tome što i kako radim… no tada mi je došlo iz riti u glavu koliko sam zapravo sposobna, koliko znam i kak nešto dobro i kvalitetno znam napraviti… divna promjena za razliku od ovog naše ponižavajućeg i na teroru i strahu utemeljenog obrazovnog sustava…
... ne želim vas više tlačiti sa svojim kritičkim osvrtima nastavljam u revijalnom tonu…
… kao što rekoh da se nisam primila tipkovnice pošteno se nisam primila niti čitanja blogova meni dragih i zanimljivih ljudi, dok jutros nisam nabasala na komentar lu-lu u kojem me obavijestila da me izazvala… sad da budem iskrena nisam imala blage veze na što me izazvala… moj vječno zaigrani mozgić koji lebdi u sanjarenjima domislio se da je sigurno riječ o dvoboju, kakvom nebitno al mora bit dvoboj… pa na što bi me drugo izazvala… ajd da ja sad pokušam nekaj shvatit odsurfah do lu-lu da vidim o čem je riječ… kad ono ona je mene memnula… a baš sam o tim forama prošli tjedan naletjela na nekom blogu…
…hmm.. i kaj sad… mislim si ja i mislim i domislim se: „Ništ stara moja, sjedni i piši, kaj ti drugo preostaje“
Dakle, u nastavku slijede pet stvari koje niste znali o meni:
PRVO
..daaa, prvo pa muško… to mi je prvo proletjelo kroz glavu, a kako nemam filter koji pročišćava misli odmah je završilo na ekranu… hmmm… prva stvar koju niste znali o meni je: OBOŽAVAM crtkarati ili doodlati ("doodle") posebno dok s nekim razgovaram na telefon… uglavnom ne crtam ljude ili lica već to budu različiti tribleovi ili linije, ponekad i kompozicije… ma nađe se tu svašta… i posebno volim osjenčavati ono što nacrtam… uglavnom toga nisam ni svjesna ali me uvijek zapanji količina i veličina crtkarija koje nalazim u rokovniku
DRUGO
…često mi se desi da izgubim tijek misli… to mi se može desiti čak usred riječi (ne samo rečenice)… uglavnom odlutam mislima i osoba s kojom razgovaram mora me doslovno „prizvat“ natrag… to se događa i kad nekoga slušam, iako sam jako dobar slušač i posvećujem veliku i dugotrajnu pažnju osobi koju slušam, a to ne ovisi o temi o kojoj druga osoba govori..dapače to mi se zna desiti i kad mi je tema zanimljiva ali nešto što je osoba rekla natjera me na razmišljanje i ja jednostavno odlutam potaknuta onime što je osoba rekla… to ljudima zna biti zbunjujuće i pomalo frustrirajuće, ali ja sve molim za razumijevanje i to ne radim iz zloće ili čega sličnoga… uglavnom toga ne budem ni svjesna dok me sugovornik/-ca ne upozori…
TREĆE
…zaboravljam križat dane na kalendaru… da to recimo radim par dna i onda opet zaboravim… iz toga možete lako zaključiti da su moji kalendaru uglavnom neišarani ili sve protekle dane naknadno išaram ili prekrižim… praćenje dana križajući datume nekako mi ne leži…
ČETVRTO
volim sanjariti tokom dana… uglavnom odlutam mislima… okidač koji me pokrene i kojim započnem putovanje mislima može biti apsolutno bilo što… vjerujte u mojoj vam glavi nikada ne bi bilo dosadno… čak bi nekim a moglo biti zbunjujuće, frustrirajuće ili čak naporno… ja nikad nemam mira… zanimljivo mi je to jer mi je Lignja u nekoliko navrata rekao da mu ljudi vele kako bi oni najradije da su on na par dana pa da se odmore (jer valjda smatraju da mu je glava prazna… vjerujte varaju se)… iako on ovako djeluje da puno ne „misli“ i da mu je život zajebancija i da se s ničim puno ne opterećuje jedan je od ljudi koji svoje „mozganje“ vrlo vješto skrivaju i projiciraju drugačiju sliku prema van nego što ustvari jesu… meni to neuspjeva… znam da zgledam krajnje tupavo i smiješno kad „nestanem“ i imam pogled „buljenja u prazno“… komedija, velim vam…
i za kraj PETO
…ovim putem se ispričavam svima koje znam, a posebno ako ih dugo nisam vidjela, što im zaboravim ime… ja sam osoba koja teško, gotovo nikako ne pamti imena ili recimo brojeve telefona, nazive ili što slično ali zato fantastično zapamtim lica ljudi… to mi zna stvarat problem jer nikad ne mogu oslovit osobu imenom jer sam ga ZABORAVILA… to zna bit neugodnjak na kvadrat…vidim nekog recimo iz osnovnjaka, nismo se vidli od tada (a to je puuno vremena)…i krene razgovor:“Bok“..“Bok“.. „Kako si? Kaj ima novoga?“… i tomu slične stvari i onda me uredno pitaju ..“Joj, si vidla još koga iz razreda? Kak je ovaj ili onaj? Znaš ona tamo neka (oni vele ime, a ja nemrem spojit to ime s facom osobe) se npr. udala, rodila (ili što već)!“…super!... pol razgovora imam blago teleći pogled, facu zbunjole na kvadrat (il na petu, vama po volji) i mislim si cijelo vrijeme kako se moj sugovornik/ -ca u biti zove…znam gdje stanuje, kaj radi, kaj studira (ili je studiao/-la), koji je razred u osnovnjaku išao/-la, koju je srednju završio/-la… sve ja to ZNAM ali ne i ime… no ohrabrujuća je činjenica da ga se ipak sjetim nakon nekoliko dana (iako nisam uvijek 100% sigurna dal sam u pravu)..
...eto ako ste ostali uporni do sada znate 5 stvari o meni koje niste znali… možda je ovih pet navedenih stvari nešto što vam nisam trebala napisat, jer se to može kvalificirat il definirat ko neke moje mane, ali to sam ja… takva kakva jesam… ako me netko prihvaća takvu kakva jesam …SUPER, a ako ne…ta je osoba na gubitku… ja sam mali sanjar, s puno misli u svojoj maloj tintari… malo sam perfekcionist, malo sam konfuzna… al to sam ja – jedna, jedina i jedinstvena…
...New Year in Jabuka...
...dok su svi u banani, vi dođite u jabuku...
...pomalo histerično vrijeme pred Novo Leto me baš i nije neš tangiralo...nekak nisam bila u furki...imala sam feeling ko da se to nešt događa nekom dugom i negdje drugdje, a ja sam van svega toga... bila sam totalka anti...
...dogovori kud i kamo za Novu zgotovljeni su u subotu i to bez nekih većih promišljanja, dogovaranja, nagovaranja i inih komplikacija što je u biti pravo čudo jer kad skupite recimo minimalno 5 cura s tim da je to išlo ovak:
Young Lady je napokon došla u domovinu i kako je sama rekla, citiram: "Ma ja sam ti ove godine ko čičak, tak mi je svejedno kam idemo, sam da smo skup." Samo je izrazila želju da ne idemo u Best jer je tam bila prije 2 godine (ili je to bilo prošle, nemam blage, uglavnom...) i nije joj bilo ništ posebno - just OK, ali ne zbog društva u kojem je bila (naprotiv) već zbog ambijenta, muzike i slično (bar sam je to tak ukapirala). Nažalost nismo išle s našom tretjom damom Mary jer se ona odlučila pridružiti dečku i njegovoj ekipi (to smo poštivale) ali nismo baš bile raspoložene (definitivno ja) za davanja 170 kuna for one night (meni je to bilo malo too much)... ne budi ljena, nazvala sam moju dragu Snježanu... "Ciao, stara. Kaj ima? E, da te pitam kaj planiraš za novu?..."... da ne duljim... ona i još jedna frendica Ana odlučile su se za Tvornicu - Novi val, upad 50 kuna, zvuči OK, al su odustale jer su se bojale da će bit too much ljudi (što je i meni prvo palo na pamet) a i postoji mogućnost da bu sve puno mlađih (ne bi štele nikog uvrijediti, al ipak nemamo mi 18 let - e to je bilo davno)...
...mozgamo...
...mozgamo...
... i nismo nas dve niš zmozgale al je odluka pala da se bumo čule za dan dva...
...Youn Lady and myself smo odlučile ak ništ drugo bumo na Trg, muzika obećava, ne bi trebalo bit kiše, a ni preveć hladno, uostalom niti jedna od nas nije slavila Novu na Trgu i bilo bi fora to probat ove godine... no to se ipak nije desilo...
...Snježanu sam zvrcnula krajem tjedna i tretja cura Ivana se dosjetila.. WHY THE HELL NOT - možemo u GK Jabuku... domaća deca Metropole znaju kaj je Jabuka... kultni Zg klub... program: " Night of Faith and Devotion"... zika 80-tih...ok, odgovara! Upad, 80 kuna - odgovara!.. ODLUKA JE PALA: JABUKA!...
...kako u većini slučajeva volim sve sredit unaprijed i provjerit stvari tako sam za svaki slučaj poslala mail glavnom i odgovornom DJ Fukiju, a ako za slučaj da čovjek slučajno ne čekira mail i zvrcnuh u petak uvečer da priupitam dal se mogu karte kupit unaprijed, ako da kad (u koje vrijeme) i jel još ima karata (ponekad sam bolesni ziheraš i ne prepuštam često stvari slučaju)... dobih potvrdan odgovor i mailom (zahvaljujem se ovim putem DJ Fukiju na odgovoru) i telefonom kad sam zvrcnula u klub... znam, znam, nisu meni sve na broju al nemrem si pomoć... planning is of the essence....
...opet da ne bumo ljene otišle smo čak u subotu (nemreš vjerovat!) po karte (kaj je ziher je ziher!)... sitni dogovori su bili oko prijevoza i kak bumo doma... srećom kako moji doma nisu imali namjeru dići perje i nekud zbrisat na doček Škoda je bila rezervirana samo za mene.. jap ja sam bila TAXi služba za 3 komada (i nije mi bio bed kaj ne bum mogla cugat jer tako i tako ne smijem - posljedice mononukleoze se malo još osjećaju na povišenim jetrenim enzimima pa bolje ne riskirat).. cijelu sam večer bila na vodi.. da, da na običnoj H2O i da budem iskrena to mi je i odgovaralo jer smo divljale i plesale ko lude pa sam bila žedna kaj graba i voda je jedina koja mi može utažit žeđ...
...31.12.2006 je zanimljivo počeo jer smo u subotu Young Lady, Mary i njen izabranik i myself bili vani na cugi i zaputili smo se u Big Mamma Pub koji je bio prazan, doslovno (50-tak ljudi mi nije puno baš u tom prostoru)... cca 4 minute nakon pol noći bila sam FIRST ONE, valjda prvi put v životu da Young Lady čestitam rođendan... uvijek me zabavlja činjenica da je rođena na Staru godinu - slavi 3 stvari v jednom danu - rođendan, Staro leto i imendan...
HAPPY B-DAY YOUNG LADY!!!!
...zavukla sam se u krpe negdje oko 02:00...a ko bu se još rano ustal v jutro i sa slavljenicom ići tražit majicu za doček (sirota nije niš lagano ponijela - zaboravila je)...
...oko 08:00 vjutro trešti linija ko da bu zbudila pol kvarta i da bu digla i mrtve z groba al ne i mene.. na jedvite jade pokušavam stišat dernjavu zike s Otvorenog i bacam se na jastuk s željom da drijemam još malo... iritirajuća zvonjava budilice na mobitelu koji namjerno stoji na drugom kraju sobe ponovno me vraća iz zemlje snova... nevoljko se izvlačim iz kreveta i vučem se do kupaone na pokušaj razbuđivanja...
...oko 9:30 Young Lady dolazi po mene i gibamo u City Center One i bacamo se u potragu... u međuvremenu smo preroštale sve dućane, za Snježanu sam uzela sladak bijeli korzetić u New Yorkeru, al ni traga iole poštenoj majici koja bi zadovolila ili YL ili mene... zadnji pokušaj je bio u Orsay-u... i TOUCH DOWN!!!... našle smo preslatku i meni predivnu majicu i potraga je završena... ME HAPPY...
...YL me vrnula doma i pobjegla oprat svoj novi outfit za doček...
...za kojih desetak minuta Snježana je trebala pristići da zajednički preroštamo moj ormar u potrazi za nečim što bi joj odgovarala da obuče za doček... here she comes!!.. i bacmo se na posao... nakon par mogućih kombinacija odluka je pala na braun majčicu s bakrenim printom... zakon joj stoji... nismo puno vremena gubile jer je trebala natrag doma na ručak, a i meni je počelo polako krulit v želucu...
...oko 19:00 sam se hitila pod tuš i započela spremanje.. malo me namučila frizura (e kad me neće, me neće) pa sam promijenila taktiku i spasila stvar, trebalo je nabacit šminku koju sam morala 2 puta sređivat (za mene 100% neuobičajeno)... pokret je bio u 22:00, malo sam kasnila po svom određenom rasporedu, al nadala sam se najboljem... oko 22:30 sam pokupila YL u Gorici i zapalile smo put Britanca (trebale smo za 20 minuta stići, al sam se ipak bojala da ne bum uspjela), u međuvrmenu smo zvrcnule Snježanu da ćemo možda kasnit max 10 minuta... ipak vaša najdraža je uspjela odvozit mini reli u granicama ograničenja cesta u Zagrebu i ipak kasnit samo 1 jedinu minutu...
...cca 23:00... GK Jabuka na Jabukovcu... 20-ak metara dalje parkirah svoju crvenu "pilu" i ko 4 Smogovca smo se uputile k ulazu... čekale smo Ivanu da dofura karte za Snježanu i Anu i za par minuta sa smješkom na faci ušle smo, predale jakne na garderobi i zaputile se pronaći ostatak Ivanine ekipe...
...sveukupno (ak sam dobro brojila - ne garantiram jer mi matematika nikad nije bila jača strana) nas je bilo 13, od toga 5 dečki... mini babinjak, hahahaha... moram priznat da je ekipa bila super, i cure i dečki... to je obećavalo dobar provod...
...zadnja stvar prije pol noći bila je od Vještica (mislim da to Vještice pjevaju, ak sam u krivu molim ispravite me i to pod hitno) "Totalno drukčiji od drugih" - klub je bio prepun ljudi koju su divljali na tu stvar... jer budimo realni svi se mi u nekoj dozi nađemo u toj stvari... recimo mene uvijek podsjeća na sva moja ljetovanja i zimovanja na koje sam išla ko klinka u organizaciji "Vladimir Nazor d.o.o." jer smo imali grupe po sobama i morali imat imena i pjesmu za svaku grupu... svaka moja grupa gotovo bez iznimke je imala ovu stvar za himnu... ionako je bila vječito prikladna...
Totalno drukčiji od drugih...
Sad kad sam stvarno tvoj
Polako palimo svjetla
Ovo su prve dobre vijesti
Počinju plesati svi brodski kompasi
Jer smo totalno drukčiji od drugih
Sad kad sam stvarno tvoj
Zbog nas se predaje zima
Proljeće nosimo na dlanu
Za mlade djevojke željne ljubavi
Jer smo totalno drukčiji od drugih
Sad kad sam samo tvoj
Predgrađa postaju plaze
Hodamo bosi cijele noći
Do prve stanice
Zvijezde repatice
Jer smo totalno drukčiji od drugih
Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Totalno drukčiji od drugih
Sad kad sam stvarno tvoj
Za nama smiju se djeca
Pomorci pjevaju o nama
Dok traže puteve
Do nove Indije
Jer smo totalno drukčiji od drugih
Sad kad sam samo tvoj
Zbog nas se predaje zima
Proljeće nosimo na dlanu
Ruse se zidovi tope se glečeri
Jer smo totalno drukčiji od drugih
Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Hajde daj da se smijem
Od smijeha
Od smijeha
Ooooooo...
Sad kad sam stvarno tvoj
Polako palimo svjetla
Ovo su prve dobre vijesti
Počinju plesati svi brodski kompasi
Jer smo totalno drukčiji od drugih
Sad kad sam samo tvoj
Zbog nas se predaje zima
Proljeće nosimo na dlanu
I zato kazem ti i zato kažeš mi
Da smo totalno drukčiji od drugih.
Jer smo totalno drukčiji od drugih.
Mi smo totalno drukčiji od drugih.
...nešto što me razveselilo ko dijete kad vidi slatkiše je bila simpatična cura koja je počela dijelit prskalice... kako mi je to bilo fora... samo je bio mali problem jer od svih nas toliko kolko nas se u društvu skupilo nećete vjerovat al NITI JEDAN PUŠAČ... nitko nema farcig (upaljač)... no snalažljiva Ana se dočepala jednog od tko zna koga i uspjeli smo vužgat naše prskalice... kako je to lijepo bilo za vidjet... to su one male sitnice koje čovjeka (barem mene) čine sretnim... istovremeno sam u uhvatila YL i Snježanu u hug i vrištajući smo si zaželjele Sretnu novu 2007 i puunoo ljubavi, dobrih želja, iskrenih prijatelja, zdravlja, snova, razumijevanja i penez... isto želim svima vama koji sad ovo čitate...
...čestitanje i pomalo euforija sreće koja se širila kao kuga među ljudima nastavilo se... DJ je sve uputio u dvorište na kratki vatomet... da, imam jedva 2 slike toga (al nisu nekaj) jer dok ja dođem do digitalca u torbici (nije velika al je ko Sport Billy) i dok ga izvadim iz futrole i dok ja naštimam za fotkanje vatrometa prođe voz (a di neće vatromet)...
...tih par fotkica je započelo niz škljocanja mojim digitalnim aparatićem tijekom noći... pa morala sam imat neki vidljivi dokaz da smo bile na novo leto v Jabuci, nas par komada (nismo niti jedna za odbacit - je subjektivno, al sam bar iskrena) na hrpi i da smo uživale i zabavljale se kako smo najbolje znale...
... da ne bi bila da ja tu sam nekaj pišem.. evo i dokaz...
...UŽIVAJTE....
...divljanje, skakanje i tancanje nastavilo se do oko 4 vjutro kad sam zamolila cure da polako krenemo jer mi treba još bar vura i pol da ih sve razvezem doma... oko 06:00 sam izmorena al sretna i zadovoljna legla u krpe i zaspala snom pravednika... do podneva... kad je zazvrnjio mobitel od starog (btw. isti je bio u drugoj sobi na drugom kraju stana i čula sam ga kroz zatvorena vrata).. mom snu tu je bio kraj i vrijeme da se dignem...
...još jednom svima želim Sretnu novu 2007...
... Čestit Božić...
...RIP... za moju kantu... i napokon idem frizeru...
... razlog mog podužeg nepisanja leži u rikavanju mog stolnog računala... kantu sam odfurala na check up u HG spot samo da mi potvrde ono što sam sumnjala... Rikla je grafička kartica, zatim procesor i naravno to nije sve i matična ploča je rekla svoje zadnje NEĆU, NEĆU i NEĆU DELAT... tako da su mi dani ovog vikenda prolazili u pregledavanju svih živih cjenika Ve-mil-a, HG spot-a, IQ-a i pitaj boga kojeg još dilera komponenti... glava mi puca po šavovima od cifri koje ne kraju dobijem kad sklopim komp koji bi mi bil onak OK, ne too much, a da baš nije bačena lova (ono olfo pokušaj uštede, al u biti zemeš smeće)...
...danas poslije posla drajvam se sa starim u HG spot na posljednje "savjetovanje" što bi bilo pametno i sitna razjašnjavanja tipa "A kaj vam to znači?" i radom istovremenog upiranja prsta u hrpu brojkica i slova na cjeniku... ...najgore od svega što mi od kante ostaje HDD od 160G (mali dela jer je kupljen 2005, a ne ko pola otkazalih stvari 2002.) i 2*512 DDR memorije (koju naravno ne mogu iskoristit jer sve nove matične imaju DDR2 memoriju!!!), zatim CD RW i CD R i Flopy (se to tak piše?)...
...gledam gotova računala... kombiniram...
....i zamislite si scenu iz A JE TO...
....jer se u biti tak nekak osjećam...
...cijeli dan ću biti živac i na 220v (jer mi kompjuteri izazivaju takvu reakciju kad ne šljakaju il je žnjimi problema)...
...valjda bu se sve nekak sredilo... iako me zabrinjava (pomalo) minus tj. iznos na VISA katici... smrznem se od pomisli...
...al se ipak veselim malo kraju dana točnije oko 17:30 jer idem NAPOKON frizeru!...
...nisam baš onaj tip cure koja se nacrta fizerki barem jednom mjesečno neg više spadam u kategoriju 3* godišnje (i to je dosta!) za moje pojmove... moram se malo pošišat (grrr, a baš mi je kosica narasla...smrc) i malo nabacit novi slij farbe jer me sramota više hodat s izrastom (iako imam pramenove, pa se to baš tako i ne kluži, al opet ja sam ipak natural brineta koja se malo fura na blond...
...ma to sa malo nježnije zgledam i da skrijem male crvene rogeke kaj mi vire...
... vjerojatno ovaj put neći ić na neke drastične promjene boje, friza ili nečeg drugog... ali opet ni ja sama sa sobom nikad ne znam... moju su doma navek bili "presretni" kad bi je otišla frizeru jer nikad nisu imali blage veze kakva bum se vrnula... imala sam valjda sve moguće (iole normalne) farbe... ne nisam bila drečavo pink, oranž ili zelena, al jesam išla od crvene, bakrene, blond, bijele, kuruzne, narančaste, tamno smeđe, gotovo crne i slično, a o dužinama da i ne govorim... sad imam najdužu kosu od kad znam za sebe... a obožavala sam ježeka il mrvicu duže... i to mi nevjerojatno dobro stoji... imala sam i bob friz, vječnih sam se šiški riješila kad sam se ošišala na kratko i definitivno kad sam ponovno (da budem iskrena iz zaborava, imala sam važnijih stvari u životu a ne bakčanje s frizom... a čupa tak i tak sama raste) pustila kosu... sad su moji doma došli na svoje jer više ne zgledam kao baby face cute dečko (to mi se događalo da me zamjene za dečka od kad znam za sebe)..
ovo je bila otprilike moja dužina kose veći dio faxa... najlakše ju je bilo održavat.. friz imaš u sekundi.. i rijetko se dešavalo BAD HAIR DAY...
... no ti dani su prošli.. iako nikad ne znam... možda se i vrate... ovisi kaj meni puhne u glavu...
...kompajutor moj...
…ovih dana nekako nisam bila vična tipkovnici da preko nje nabacam misli, više sam čitala, tražila, izučavala, učila i kaj još sve ne… uglavnom mi je i na poslu bila frka, strka i panika, posla preko glave a dan ima samo 24 sata… uz sve to sam i štrebala za zadnji ispit na faxu, al ne mogu baš reći da sam se ubila od učenja jer sam tjedan prije tj. četvrtak, petak i subotu pokušavala iole stavit u funkciju svoju kantu btw. kanta je moje stolno računalo – komp…
ANTOLOGIJA POPRAVKA(uspjela operacija ili ne … to bum tek vidla)
počelo je ovako…
… par dana prije odlučih ja prebacit dio podataka na externi hard koji sam uzela dok sam živjela u Beču (mali je Western Digital od 300 GB – mrcina moja mala) i sve je to donekle funkcioniralo al nakon koji dan počeo mi se rušit i restartat komp… hmm.. i kaj sad…
...moje ograničeno znanje i poznavanje me baš nije razveselilo al teorijom eliminacije došla sam do zaključka da valjda nije kriv externi neg da je caka u USB-u… super – i sad je USB na matičnoj dao otkaz – konstatacija situacije - čisti zaj..
… ne budi lijena ajd malo čačkat po netu i vidi šta se može popravit… upalila mi je lampica… DA!!... ok sad treba otić u nabavku USB controllera… malo kopajući opet nađem što me zanima i odlučih se za cheap verziju u IQ-u (ko hebe 50 kuna – kak v žep tak i znjega van).. ok.. sad sam već bila u verziji crtića A JE TO da sad taj USB controller upiknem u matičnu..
...malo mozganja i uslijedio je uspjeh… kak sam si bila ponosna (u rangu:“Joj dečki… da me mama vidi!“)...
… kako mi se rušio komp odlučila sam se za jednostavan potez FORMAT harda i insalaciju Win XP sa SP2… ajd i ja to uspješno zbavih… reko valjda sad ne bu frke s externim i padanjem kompa…
…sad sam plug in externi u USB controller… i fala (da ne bum prosta) onoj stvarčici koju nemam – sve radi!!!... eto mene skakućem ko klaun na bijelom (ili žutom… vama po volji) po cijelom stanu od sreće… starci su mislili da sam zrela za Vrapče (aka LUDARU)…
… al ne bi to bilo sve da nemam frku s jednim malim problemčekom… hmmm.. odjednom kad velim „pametnim Windowsima“ da se zgase i kliknem na famoznu crvenu tipkicu Turn OFF, moja draga kanta napravi RESTART!!!... mamicu joj…
…HELP!!! I NEED SOMEBODY!!! HELP!!! NOT JUST ANYBODY!!!...
…ljudi moji.. ak znate nekaj javite mi da znam što mi je dalje činiti…
…treba Vas mala od kompjutera
...mrzim birokraciju...
17.11.2006. u 12:32 | 1 Broj komentara | Print | Link | ^
...Pješčana mandala Medicinskog Buddhe, Zagreb 2006...
..ovih dana točnije od petka do nedjelje mjesto mojeg najvećeg zanimanja bila Mandala koju su radili budistički svećenici u Meštrovićevom Paviljonu.. promatrati nastajanje predivnog 3d crteža u pijesku nezaboravno je iskustvo... blagoslovljena sam što sam imala mogućnost i priliku vidjeti uživo stvaranje i razaranje Mandale...
..prostor je odisao harmonijom, mirom i ljepotom... zaista nešto neponovljivo...
...inače se ne svrstavam u neke fanatike ili bilo što slično da ne bi pomislili da sam još jedan frik koji pokušava ljude uvjeravat u neznam ni ja što... NE... ja ne spadam u tu grupicu ljudi...
..sad s vama želim podijeliti nova saznanja u vezi mandale i njenog značenja i simbolike - ako imate volje krenite na čitanje....
... a na kraju sam dodala i prezentaciju vlastitih fotki pa da vidite kak je to bilo i kak to sve zgleda...
SVIJET MANDALE
Mandala simbolizira svemir i obdarena je posvećenom vrijednošću. Praviti mandalu znači prikazati nastanak svemira, a razoriti mandalu znači prikazati netrajnost svih fenomena kao i samog svemira.
Mandala će biti izrađena u H.D.L.U. "Meštrovićev paviljon" u periodu od 30. listopada do 05. studenog od budističkih svećenika izučenih od poznatih majstora u budističkom sveučilištu (Gyume Buddhist College). Sam proces precizne izrade popraćen je molitvama za svjetski mir, sklad, dobro zdravlje i napredak svih bića, koje recitiraju sami svećenici.
S gledišta lijepih umjetnosti, materijali koji se koriste za izradu ove mandale su drobljeni granit, pomiješan s kamenom bojom, različite veličine i teksture, koji se ručno posipa u prije ocrtan oblik. Svaka crta, uzorak, simbol pa i boje predstavljaju različite prosvijetljene aktivnosti Medicinskog Buddhe u ovoj mandali. Svi
upotrijebljeni sastojci su prošli proces pročišćenja i posvećenja ritualima i molitvama svećenika Gyume samostana.
Ono što čini konstrukciju ove posvećene mandale Sveopćeg mira tako posebnom je to što će biti izvedena na isti način kako se to radilo u Tibetu od 6. -7. st. na ovamo što predstavlja očuvanje tibetanske tradicije bazirane na budističkoj kulturi mudrosti. Iako je već nekoliko mandala napravljeno izvan Tibeta i Indije, ono što čini ovaj događaj u Zagrebu tako iznimnim jest rijetkost izrade mandale svemoćnog iscjeliteljskog Buddhe kao središnje figure (Sangye Menle – Medicinskog Buddhe). Stoga, ova mandala ne pripomaže samo miru i harmoniji već posebice pomaže u poboljšanju zdravlja kroz balansiranje elemenata tijela (fizičko zdravlje) i balansiranje emocija (psihološko zdravlje).
Bez obzira na nečija religijska uvjerenja ili poznavanje budističkog panteona, samo viđenje mandale vodi ka pozitivnom otisku u umu kao posljedici vibracije izbalansirane energije, pažljivog odabira boja, same konstrukcije i strukture mandale.
Taj mandalični 'kozmogram' ili dijagram svemira obično se prikazuje kao kvadratna palača okružena vatrom mudrosti unutar koje su prosvijetljena bića (Buddhe i Bodhisattve) sustavno smještena. Krugovi i kvadrati simboliziraju strukturu svijeta, dok prosvijetljena bića (Buddhe i Bodhisattve) predstavljaju njihove sastavne dijelove.
Vidjeti jednu mandalu ili mentalno ući u nju, isto je kao da smo ušli u bilo koju mandalu ili sveto polje gdje se osjećamo kao da smo ušli u prostornu sferu drugačiju od vanjskog svijeta i ulazak u glavnu prostoriju našeg unutarnjeg prostora doživljavamo kao dosizanje središta "posvećene" cjelovitosti u sebi – što sveto polje samo po sebi jest. Stoga, moćno djelovanje mandale je upravo stvaranje posvećenih prostora gdje god se mandala nalazi čime se doprinosi miru i harmoniji u prostoru i okolišu kao i boljitku za gledatelje.
Zbog naše međusobne povezanosti na ovome svijetu i zbog toga što vidjeti ovu mandalu ostavlja pozitivne otiske na naš umni tok, veliki broj ljudi koji sudjeluje u ovom događaju doprinose i Općem skladu u ljudskom društvu.
Neka vrli čin u izradi ove mandale doprinese općem miru!
GENEZA PJEŠČANE MANDALE MEDICINSKOG BUDHE SANGYE MENLE (BHAISHAJYAI GURU-a)
Mandala Medicinskog budhe od obojenog pjeska (tib.Sangye Menla kyi dultson kyil-khor)
Mjesto na kojem će se izgraditi mandala mora biti za to pripremljeno, te će budhistički svećenici prvo na mjestu rada izvršiti odgovarajuću obrednu molitvu sa prinosom, tražeći blagoslove lokalnih zaštitnika mjesta, božanstava i duhova te sazvati sile dobra i svjetlosti prosvjetljenog uma da budu na tom mjestu svjedoci i zaštitnici tokom izrade ovog savršenog, uzvišenog po svojoj prirodi postojanja i čistog iscjeljujućeg plavog polja.
Zatim se na ravnom plavo obojenom podiju iscrtaju ravnalom, kutomjerom i bjelom kredom glavne i sporedne linije i prostor se geometrijski odredi u odnosu na glavne i sporedne strane svijeta. Tako je nastao kosmogram koji ima sjedište božanstva u centru palače, sa međuprostorom i tri prstena latica koje okružuju taj centar unutar palače sa četiri vrata u četiri smjera, te krugove koji obavijaju ovu trodimenzionalnu zgradu sa vanjske strane i čine drugi kraj horizonta mandale.
Zatim se započinje sa tehnikom polaganja obojenog pjeska po iscrtanim linijama i geometrijskim oblicima počevši od samog središta mandale. U ovom poslu učestvuje istodobno najmanje četiri a ponekad i više, do osam svećenika. Obojeni pijesak je drobljeni granit ili bjeli mramor obojen kamenom bojom a ostale supstance mogu biti obrađene oblice kamena granita različitog promjera do nekoliko milimetara, prah od sušenog cvijeća, bilja i drugi biljni produkti.
Za nanošenje pijeska koristi se posebni za to napravljen metalni lijevak "chag-bu" koji se puni pijeskom a ritmičkim struganjem po njegovoj površini drugim metalom iz njegove valjkaste šuplje unutrašnjosti ravnomjerno ističe pijesak po zadanoj liniji u određenom promjeru. Time je započeo mukotrpan proces slaganja milijuna zrnaca koja se neće širiti samo po prostoru ravne plohe već će rasti i u visinu stvarajući veličanstven trodimenzionalni prizor.
Ovo traži izuzetnu vještinu, strpljenje i preciznost u polaganju pijeska, čija će visinska razlika iznositi do deset centimetara od podija, a da suhi pjesak pritom neće pridržavati nikakvo ljepilo. Održavanje ravnoteže pijeska u ovoj mandali zasniva se na velikoj koncentraciji svećenika i njihovoj predanosti ovom poslu u vještini tehnike nanošenja, koja se prenosi usmeno u samostanskoj tradiciji.
Počinje se radom u samom centru mandale iz kojeg se sve širi prema van, što simbolično označuje začeće djeteta u majčinoj utrobi, kada dođe do spajanja kapi sperme i jajašca. Kao što fetus u majčinoj utrobi raste i dobiva udove i osjetilne organe tako i mandala raste i predstavlja cjeli svemir u njegovom savršenom obliku. Dijete po rođenju upoznaje i doživljava čitav svijet pomoću svojih osjetilnih svijesti i shvaća ga u odnosu na svoju unutarnju predispoziciju iz prošlosti. Ovo predstavlja vanjsko značenje medicinske mandale.
ZNAČENJE SIMBOLIKE BOJA POLJA MEDICINSKE MANDALE
Mandala je podjeljena na jednake četvrtine koje čine istokračne trokute i zatvaraju krug. Ovi trokuti imaju različite boje; istočni trokut je bijeli, južni je žuti , zapadni je crveni, a sjeverni je zeleni, dok je podloga u središtu mandaličnog kruga tamno-plava. U mandali medicinskog Budhe bijelo istočno područje predstavlja centar, a plava boja centra nalazi se u istočnom području mandale. Ovakva podjela boja unutar medicinske mandale zasniva se na tantričkoj praksi medicinskog Budhe i specifičnost je medicinske tantre. Svaka od ovih pet boja predstavlja jednu od obitelji Adi-budha ili primordijalnu stvarnost uma tj. njihovu transcendentalnu mudrost u četiri područja i zenitu.
RAZLAGANJE MANDALE PLAVOG ISCJELJUJUĆEG POLJA MEDICINSKOG BUDHE(SANGYE MENLE)
Prije nego što svećenici rastvore cjelinu mandale, izvest će još jednu obrednu molitvu zahvale svim lokalnim božanstvima, polubožanstvima i duhovima područja nastanka mandale na suradnji, a sve zasluge nastale na osnovu pozitivnog čina stvaranja mandale posvetiti će porastu općeg dobra, miru i iscjeljenju zemlje, kao i svim sudionicima, svjedocima i zaštitnicima koji su se zadesili na ovom mjestu u vrijeme nastanka i rastvaranja mandale.
Sudionici i svjedoci rastvaranja pješčane medicinske mandale ojačani su i pročišćeni iscjeljujućim energijama koje su izašle iz polja moći koju mandala posjeduje a prostor u kojem je mandala bila postavljena zadobiva sklad ravnoteže elemenata i pozitivno zrači.
Zatim se pristupa završnom činu ceremonije rastvaranja mandale. Svećenici će započeti sa razlaganjem mandale tako što će vajrom (žezlom) prvo povući rez po pijesku, počevši od same središnje točke u mandali, prema vanjskom rubu sa istočne strane. Linija reza proći će kroz glavna istočna vrata mandale. Ovo je trenutak otpuštanja energije centra i vraćanje božanstava mudrosti koja su sazvana u palaču medicinske mandale u prvoj fazi njezine izgradnje, u njhova prirodna obitavališta tj. stanja. To je indentično prirodnom procesu čovjekove smrti, kada se mandala tijela i uma počinje razgrađivati na svoje elemente, a svijest zadobiva tendenciju napuštanja tijela - kuće u kojem je boravila od samog početka začeća djeteta u majčinoj utrobi. Ovo se naziva povratkom svijesti u svoje prvobitno prirodno stanje. Ovaj je proces popraćen urušavanjem agregata forme a za posljedicu ima fizičku smrt kao i gubljenje grube svijesti i osjećanja kojima je tokom života upravljao ego. Fina svijest koja nije podložna propadanju nastavlja poslije smrti svoje putovanje u dimenziju maternice međustanja, iz koje će ponovno na osnovi sile izvršenih djela u prošlim životima (formi koje je naseljavala), izabrati nepogrešivo pogodnu maternicu i odrediti ponovo formu u vanjskom grubotvarnom svijetu.
Zatim će pijesak mandale svećenici početi mesti od rubova prema središtu što simbolizira povlačenje energija prema srcu, tj. središtu rastvorenog polja mandale. Ovaj postupak indentičan je procesu povlačenja topline, osjećaja i svijesti iz udova umiruće osobe. Sam čin rastvaranja mandale simbolizira prolaznost, promjenljivost i netrajnost svega što je rođeno-stvoreno na ovom svijetu i podložno vrhunskom zakonu uzroka, posljedice i međuzavisnosti na osnovi kojeg sve dolazi u postojanje. Sve složene stvari uvjetovane su uzrocima i uvjetima koji ih drže na okupu izvjesno vrijeme, a budući da su svi uzroci netrajni tako i stvari koje oblikuju posjeduju netrajnu prirodu. Ova netrajna priroda pojava osnova je za krajnju prazninu njihove prirode i na tome je zasnovan koncept o Vrhunskoj Stvarnosti Dharmadatu u budhističkoj filozofiji i kozmologiji samsaričkih fenomena.
Zatim se pijeskom mandale puni vaza (Bum-pa) i odnosi do obližnje rijeke, te se u nju prosipa. Budući da su rijeke prirodno povezane sa svim oceanima i morima svijeta, prosipanje pijeska mandale u rijeku simbolično ukazuje na posvećenje pozitivnih energija mandale kroz njezine substance sveopćem dobru na cijeloj planeti Zemlji. Kroz to jačaju sile svjetla i svjesnosti o univerzalnom dobru, miru i sreći - svjetovne i duhovne naravi.
Time je ova rasprava završena.
Iscjeljujuća mantra Medicinskog Budhe glasi;
"TADYATA OM BHEKANDZE BHEKANDZE MAHA BHEKANDZE RADZAYA SAMUNGATE SOHA"
Sastavio Upasaka Lobsang Norbu (Dragutin Šmalcelj) student iz Sera Jhe tibetanskog budhističkog sveučilišta za Mahayansku filozofiju i dijalektiku - Indija.
Hrvatsko budističko društvo 'Pandamasana'
